Povodom 65. Međunarodnog dječjeg festivala nastala je ideja koja se već dulje vrijeme razvijala i oblikovala. Povod je bila činjenica da su u kazalištu trajali radovi te je ono tijekom festivala bilo zatvoreno za posjetitelje. Triptihom na pročelju želio sam simbolično otvoriti kazalište prema gradu i razveseliti prolaznike. Ilustracije su nastale u suradnji sa učenicima jednog 4b razreda, a njihovi portreti u rukama drže trodimenzionalne zastavice koje lepršaju s pročelja kazališta.

Ideja od koje je sve krenulo - Video projekcije

Intervencija otvara kazalište prema gradu i pretvara njegovu fasadu u prostor susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kroz tri velika „prozora” prolaznici mogu zaviriti u atmosferu generalne probe: promatrati dijelove predstave, izvođače, scenografiju i proces koji inače ostaje skriven iza kazališnih vrata. Tako slučajni prolaznik postaje pasivni promatrač, ali i potencijalni posjetitelj. Kratki pogled na nastanak predstave budi znatiželju i poziva ga da se vrati, sjedne u gledalište i doživi njezinu konačnu izvedbu. Ekrani nisu samo medij prikazivanja sadržaja, nego komunikacijska veza između kazališta i grada —  trenutak u kojem kazalište izlazi na ulicu, a grad ulazi u njegov svijet.